Yamaha Serija 10000

U seriji članaka Yamaha Serija 10000 prisjetit ćemo se vanserijskih komponenti iz 1987 godine.

Piše: Darko Brlečić

Japanska korporacija Yamaha je davne 1887 počela kao manufaktura koja se bavila izradom i popravkom orgulja. Od tog dana je krenula filozofija koja se manifestirala u promišljanju da  boja i ton instrumenta moraju biti netaknuti. Nakon izrade instrumenata i tehnološkog razvoja elektronike, navedena filozofija je prenesena u izradu audio uređaja. Sto godina kasnije, 1987 je lansirana top- serija audio uređaja pod oznakom 10000. Ta serija je bila svojevrsna naznaka obljetnice. U toj seriji su se nalaze sljedeće  komponente: CX-10000 (Pretpojačalo-digitalni kontroler ), MX-10000 (Stereo izlazno pojačalo), HX-10000 (Phono-EQ kontrolni stupanj), CDX-10000 (CD reproduktor) i NSX-10000 (Trostazni stereo par zvučnika) .

CX-10000

Mozak svakog audio sustava je pretpojačalo. Kroz njega se kontrolira protok i razina signala. Što je signal manje prožet dodacima to je razina visoke vjernosti viša. CX-10000 nije pretpojačalo u konvencionalnom smislu. Niti je to konvencionalno analogno pretpojačalo u bilo kojem smislu kakvog poznajemo. Zapravo, CX-10000 je istinsko kontrolno pojačalo koje nudi mnogo više kontrole nad samim zvukovnim informacijama. Ono između ostaloga nudi direktnu digitalnu obradu informacija s digitalnih ulaza. Za ono vrijeme kada je bio predstavljen, model kontrolnog pojačala – CX-10000 je bio koncept ispred svog vremena. Naime, digitalni signal se primao direktno  bez ikakve analogne konverzije i dalje prosljeđivao na izlazni stupanj. Za to je bio zaslužan DEQ (Digital Parametric Equalization) koji je omogućavao tzv. digitalno izjednačavanje kod ulaznog signala. Frekvencija uzorkovanja se mogla prilagođavati prema izvoru signala. To je za ono doba bila značajna inovacija. Yamaha je u ovom modelu prikaza još jedan set inovacija koji se odnosi na rekreaciju izbora prirodnih akustičnih zvučnih polja.  Zvuk koji slušatelj percipira u jazz klubu, rock/blues klubu ili koncertnoj dvorani se može prikazati u terminu zvanom – izravni zvuk – . Svako okruženje za slušanje jedinstveno je zvučno polje, i kao takvo je prepuno raznih refleksija. U Yamahi su koristili metodu preciznog mjerenja poznatu  pod imenom Single Point Quad Miking. Dakle, informacije o smjeru, vremenu i razini ranih refleksija za poseban odabir finih realnih okruženja za slušanje koje se mogu digitalno rekreirati.

Digitalna audio tehnologija u godini 1987 je rezultirala posebnom čistom kvalitetom signala, barem kod Yamahe. DEQ funkcija digitalno izvodi prilagodbe ekvilizacije, prilagođavajući neovisne postavke svake frekvencija, bez trunke degradacije . Svaki pojas se mogao  podesiti u koracima od 1/6 oktave, a središnje frekvencije se mogu podesiti za 61 točku. Q vrijednosti su 0,7, 1,4, 3,0 i 6,0. Razina se mogla  podešavati u koracima od 0,1 dB u rasponu od -12 dB do +6 dB. Što u konačnici nije mala stvar. Ugrađeni  DEQ također je uključivao Low/High cutoff filter s promjenjivim karakteristikama nagiba i graničnim frekvencijama koji nudi gotovo neograničen potencijal za stvaranje uzoraka. Štoviše, posebni Yamaha LSI su razvijeni za najbolji u digitalnom zvuku.Te mogućnosti Yamaha danas implementira u najboljim surround procesorima. Uglavnom Yamaha je u svom top modelu koristila za ono doba respektabilne elemente poput D/A pretvarače: Hi-Bit Yamaha za DSP i Burr-Brown PCM-56P za EQ dio. Fizička izrada, bogata unutarnja i vanjska opremljenost bi mogla i danas proći. Ipak radi se o uređaju iz 1987  godine. Godine u kojoj je Yamaha slavila  100 godina postojanja.