Televizija sa Stražnjom Projekcijom: Pogled u Prošlost

Televizija sa stražnjom projekcijom (RPTV) bila je revolucionarna tehnologija koja je omogućila prikaz na velikom ekranu prije dolaska modernih LCD i OLED televizora. Ova vrsta televizije koristila je projektor za stvaranje male slike ili videa iz video signala i povećanje te slike na vidljivom ekranu. RPTV je dominirao tržištem velikih ekrana do otprilike 2006. godine, kada su postali dostupni pristupačniji potrošački televizori s velikim ekranom do 100 inča (250 cm). Nešto od poznatih marki po tom pitanju je bilo dostupno na našem tržištu, neki modeli su viđeni u ondašnjim sustavima kućnog kina gdje su našli svoju optimalnu poziciju.

Autor: Darko Brlečić

Tehnologija Projekcije

Projekcijska televizija koristi projektor za stvaranje male slike ili videa, koji se zatim projicira na zaslon. Projektor koristi jaki snop svjetlosti i sustav leća za projiciranje slike u mnogo većoj veličini.

Stražnja projekcija: Projektor se nalazi unutar televizora i projicira sliku s unutarnje strane prema ekranu.

Prednja projekcija: Projektor je odvojen od platna i nalazi se ispred platna, projicirajući sliku prema naprijed.

Povijest i Razvoj

Televizija sa stražnjom projekcijom razvila se kao rješenje za prikazivanje slike na velikim ekranima prije nego što su LCD i plazma ekrani postali široko dostupni i pristupačni. Početkom 2000-ih, RPTV je bio popularan izbor za kućna kina i ljubitelje velikih ekrana zbog svoje sposobnosti prikazivanja velike slike uz relativno niže troškove.

CRTs: Rani RPTV modeli koristili su katodne cijevi (CRTs) za projiciranje slike. Ove cijevi bile su velike i teške, ali su nudile dobru kvalitetu slike.

LCD i DLP tehnologija: Kasniji modeli prešli su na LCD (Liquid Crystal Display) i DLP (Digital Light Processing) tehnologije, koje su omogućile tanje i lakše uređaje s poboljšanom kvalitetom slike i manjom potrošnjom energije.

Prednosti i Nedostaci

Prednosti:

Veliki ekran: RPTV omogućava prikaz na velikom ekranu, čineći ga idealnim za kućna kina i sportske događaje.

Niži troškovi: U usporedbi s ranim LCD i plazma televizorima, RPTV je bio pristupačniji izbor za potrošače.

Nedostaci:

Velika veličina i težina: Televizori sa stražnjom projekcijom bili su glomazni i teški, što ih je činilo nepraktičnim za manje prostore.

Održavanje: Potreba za zamjenom žarulja projektora i podešavanjem sustava leća povećavala je troškove održavanja.

Kut gledanja: Kvaliteta slike i svjetlina često su opadali kada se gledalo izvan centra, što je ograničavalo kut gledanja.

Evolucija i Zatvaranje Epohe

Do sredine 2000-ih, napredak u LCD i plazma tehnologijama doveo je do pada popularnosti RPTV-a. Moderni televizori postali su tanji, lakši i nudili su bolju kvalitetu slike uz nižu potrošnju energije. Proizvođači su počeli postupno napuštati proizvodnju RPTV-a, usmjeravajući se na nove tehnologije koje su bile prilagodljivije i isplativije.

Unatoč tome, RPTV ostaje važan dio povijesti razvoja televizijske tehnologije. Njihova sposobnost da omoguće velike ekrane po pristupačnim cijenama igrala je ključnu ulogu u popularizaciji kućnih kina i postavljanju temelja za buduće inovacije u televizijskoj industriji.

Televizija sa stražnjom projekcijom (RPTV) bila je popularna tehnologija tijekom svoje vladavine, a nekoliko ključnih proizvođača istaknulo se svojim inovacijama i kvalitetom proizvoda. Evo najpoznatijih proizvođača u segmentu RPTV:

Najpoznatiji Proizvođači RPTV

Sony

Modeli: Sony je bio jedan od vodećih proizvođača RPTV-a s poznatim modelima kao što su “Grand WEGA” serija.

Tehnologije: Sony je koristio različite tehnologije, uključujući CRT, LCD, i posebno svoju vlastitu SXRD (Silicon X-tal Reflective Display) tehnologiju.

Mitsubishi

Modeli: Mitsubishi je bio poznat po svojim velikim RPTV-ima, posebno “Diamond” seriji.

Tehnologije: Mitsubishi je koristio DLP (Digital Light Processing) tehnologiju i bio jedan od najinovativnijih u ovom segmentu.

 

Toshiba

Modeli: Toshiba je također bio značajan igrač na tržištu RPTV-a sa svojim “Cinema Series” modelima.

Tehnologije: Toshiba je koristila DLP i LCD tehnologije za svoje televizore sa stražnjom projekcijom.

Hitachi

Modeli: Hitachi je ponudio različite RPTV modele, uključujući serije “Ultravision”.

Tehnologije: Hitachi je koristio CRT, a kasnije i LCD tehnologiju za svoje proizvode.

Samsung

Modeli: Samsung je bio jedan od najvažnijih proizvođača RPTV-a, s brojnim modelima uključujući serije “HLT” i “HLN”.

Tehnologije: Samsung je u velikoj mjeri koristio DLP tehnologiju i bio poznat po inovacijama u ovom segmentu.

Panasonic

Modeli: Panasonic je proizveo nekoliko popularnih modela RPTV-a, uključujući “PT-61LCX65”.

Tehnologije: Panasonic je koristio LCD tehnologiju za svoje stražnje projektore.

Ključne Tehnologije Korištene u RPTV-ima

CRT (Cathode Ray Tube): Rani modeli RPTV-a koristili su CRT tehnologiju. Ova tehnologija je bila teška i glomazna, ali je pružala dobru kvalitetu slike.

LCD (Liquid Crystal Display): LCD tehnologija omogućila je tanje i lakše modele s poboljšanom kvalitetom slike.

DLP (Digital Light Processing): DLP tehnologija koristila je mikrozrcala za projiciranje slike i bila je popularna zbog svoje oštrine i jasnoće.

LCoS (Liquid Crystal on Silicon): Ova tehnologija, korištena primjerice u Sonyjevom SXRD, nudila je visoku rezoluciju i poboljšanu kvalitetu slike.

Završna misao

Ovi proizvođači su igrali ključnu ulogu u razvoju i popularizaciji televizije sa stražnjom projekcijom. Njihove inovacije i različite tehnologije omogućile su potrošačima pristup velikim ekranima po pristupačnijim cijenama, postavljajući temelje za buduće tehnologije prikaza. Dok su RPTV-i sada zamijenjeni modernijim televizorima, njihova povijest i naslijeđe ostaju važan dio evolucije televizijske industrije.Kako se njihov broj na tržištu smanjivao, tako je tehnolgija išla naprijed, te cije su onda počele rapidna padati. Uglavnom zanimljivo razdoblje razvoja televizijski uređaja.