Slušanje u gostima..1

Autor: Darko Brlečić

Marantz SACD/CD reproduktori

Zagreb, bio je 11.Veljače 2015, prohladna srijeda u zapadnom djelu grada čije su ulice okovane ostacima snijega i leda. Dok prolazim Ilicom, naježi mi se koža, ne zbog hladnoće nego zbog pomisli da ću imati jedinstvenu priliku upoznati čovjeka koji je vlasnik dva top modela SACD/CD playera iz produkcije Marantz. Da li je on ekstrem kakvog nema ? Ma kakvi, ako postoje ljudi koji imaju u svojoj garaži dva najbolja ikada napravljena Ferarrija, zašto netko ne bi posjedovao dva najbolja ikada napravljena SACD/CD playera iz Marantza. Život je kratak pa ga treba iskoristiti i na ovakav način. Barem ja tako mislim..

No evo mene pred vratima kuće, pozvonih na zvonce, i dok se nisam snašao , gospodin Biserko Fercek sa svojim produhovljenim nastupom me odvodi u svoje “carstvo zvuka”. Moje iznenađenje je dobilo novi dimenziju stoga što je slušaonica-dnevni boravak gdina.Ferceka jednostavno složena bez upliva sredstava za akustički tretman prostorija.

Nevjerojatno ! Pomislili biste kako se sustav s velikim zvučnicima ne može smjestiti baš u svaku sobu, bojite se sami sebe zapitati da li je to izvedivo, što ako se ne poštuju zakoni i pravila akustičkog tretmana prostorije, može li se izbjeći koloplet neželjenih zvukova, umjetno izdignutih frekvencija? Ma sve se može, samo je pitanje koliko dobro znamo izbalansirati vlastite želje, znanje i mogućnosti.

Sustav prema vlastitom nahođenju

Ma vidi vraga, postoje ljudi koji znaju usaglasiti svoje želje, znanje i mogućnosti a da pri tom njihove sobe ne izgledaju poput kombinacije dnevnog boravka i gluhe komore. Ovo pišem zato jer su se veliki Magneplanari MG3.7 odlično uklopili u sobu a pri tom ne stvaraju probleme sa smještajem i svojim akustičkim djelovanjem. Njih pogoni mrcina od stereo pojačala Pass Labs X350 s nemalih 350 watta pri impedanciji od 8 Ohma, pretpojačalo je Pass Labs X2 , ožičenje sustava je iz produkcije Van Den Hul dok su glavne zvijezde sustava dva top modela SACD/CD playera iz produkcije Marantz, SA1 i SA7S1.

Marantz SA-1

Marantz SA-1 SACD/CD (1999-2002) player je pravi primjer beskompromisnog industrijskog dizajna. Masivno bakreno kućište , elektronika smještena na dvostruko antivibracijsko dno, napajački toroidni transformator smješten u cilindrični bakreni kavez koji je zaštita od utjecaja na okolnu elektroniku, te mali transformator koji služi za napajanje zaslona smještenog na prednjoj ploči. Transportni mehanizam je napravljen od aluminijskih dijelova što je za vrijeme pojavljivanja ovog uređaja bilo pitanje tehnološkog prestiža. Dvostruke leće s pickupom čitaju CD i SACD zapis. Čipset sazdan oko TDA1547 1-bitnog Dual Bitstream D/A konvertera (dva po kanalu) i analogna sekcija koja je složena od šest dvostrukih HDAM (Hyper Dynamic Amplifier Module) operacionih pojačala u diferencijalnoj konfiguraciji uz dodatak dva ista za nebalansiran izlazni mod. Masa uređaja je respektabilnih 18 kg.

 

Marantz SA-7S1

Pojam heavy metal je dobio svoju primjenu u SACD “mlađem bratu” pod imenom SA-7S1(2007-2011). Kada kažem heavy metal pri tom mislim na robusnu izradu uređaja, čvrsto bakreno kućište s debelim antivibracijskim dnom, širina i dubina kućišta malo premašuju prethodnika (SA-1), a i sami tuning elektronike je nešto drugačiji. Ugrađeni SACDM-1 transportni mehanizam koristi metalnu ladicu, tretiranu tako da eliminira sve vibracije, a također je kao i ostatak reproduktora izoliran u vlastitom aluminijskom kućištu. Digitalno/analogna konverzija koristi dvostruki (po kanalu) 1-bitni konverter , a ugrađeni sklop s 3 digitalna filtera omogućuje prilagodbu zvuka prema vlastitom ukusu. Analogna sekcija je potpuno balansirana u dual-diferencijalnom modu strujnih krugova s HDAM-SA2 modulima u izlaznom stupnju. Iako je ugrađeni – clock generator – maksimalno kvalitetno odrađen, proizvođač je ostavio mogućnost nadogradnje s vanjskim clock generatorom preko ulaznog priključka smještenog na stražnjoj strani uređaja, a sve u svrhu pogodovanja pomalo razmaženim audiofilima. Masa ovog impozantnog uređaja je 22 kg.

Generatori dobre atmosfere

Pravo prvenstva uvodnom slušanju pripalo je SA-1 SACD/CD playeru, modelu koji svojim ustrojem i performansama može bez ikakve ograde konkurirati današnjim mnogo skupljim digitalnim sustavima. Za razliku od “snažnih imena” (KRELL, WADIA, Mcintosh, Classe, Esoteric..) koja su redovito punila stupce poznatih audio tiskovina i portala, Marantz SA-1 je prošao u medijima skoro pa neopaženo, na netu se mogu naći eventualno dvije ili tri recenzije i to je to. Marantz kao stara kompanija ne preferira dizajniranje i proizvodnju high-end uređaja nego širi spektar uređaja,a sve u svrhu slušanja glazbe. Marantz SA-1 je pravi rasni primjerak industrijskog dizajna a performanse nude svojevrsni 3D glazbeni užitak. Bossa Nova kao predložak (GETZ/GILBERTO,SACD,Verve) predstavljena je kao kombinacija nepretenciozne jazz svirke i ambijenta brazilskog cocktail cluba smještenog tik uz samu obalu Atlantskog oceana. Sve je na mjestu, tonalno korektno od glave do pete bez ikakvih ekscesa ili preglasavanja koja znaju biti prisutna kako bi se dobilo na atraktivnosti izvedbe. Bez obzira na promjenu žanrovskog ritma (ELTON JOHN, GOODBYE YELLOW BRICK ROAD, SACD, Mercury) i klasika by (BEETHOVEN SYMPHONIES NOS.5&7, SACD, Deutsche Grammophon) nije se ništa promijenilo u izvedbi. A taj izostanak bilo kakve promjene me nagnao da svoju tekicu u kojoj redovito bilježim posebnosti i opažanja jednostavno zatvorim i odložim, te se još više udubim u slušanje. Tomu je također pridonio i moj domaćin koji je predložio slušanje nestandardnih snimaka klasične i jazz glazbe..sve se lagano pretvorilo u svojevrsni glazbeni session.

U nastavku slušanja glazba se reproducirala preko SA-7S1, modela koji svojom pojavom izaziva divljenje, robusno, zaobljenim rubovima, pravi pravcati bolid među SACD/CD playerima. Raspored pjesama je bio isti kao i kod SA-1 s tom razlikom da se nešto više osjetila dinamika i prostornost. Moj domaćin je razbio monotoniju time što je u player ubacivao snimke japanskih egzotičnih jazz sastava. Snimke prebačene na CD format datiraju iz davnih 70-tih godina kada nisu postojali tehnološki uvjeti za specijalne efekte, razna remasteriranja i filtriranja šumova. Ne znam zašto ljudi s ovih prostora imaju averziju prema japanskim digitalnim audio proizvodima, glazbenim snimkama i samoj glazbi uopće ? Ne vidim nikakvog posebnog rezona, dapače mislim da ljudi u Japanu koriste sve mogućnosti kako bi iz određenih tehnologija izvukli maksimum, kako u tehnici tako i u glazbi. Moram priznati da me se posebno dojmila snimka jazz-a koja pokazuje s koliko je mašte odrađena. Tako je u prvom planu prikaz klavira, ali iz svih mogućih kuteva, počevši od prstiju samog izvođača pa sve do udaranja malenog drvenog batića po žicama u unutrašnjosti klavira. Naravno, glazbena cjelovitost nije ništa izgubila na kvaliteti, dapače navedena detaljnost i prostornost i tjelesnost instrumenata je daleko iznad razine u odnosu na neke europske snimke similarnog glazbenog materijala. Mašta može da uradi svašta ! Uglavnom kako je vrijeme prolazilo tako je i moje zadovoljstvo raslo, a osjećaj da sam privilegirana osoba – audiofil koji je imao jedinstvenu priliku da presluša vjerojatno dva iznimno posebna SACD/CD playera iz Marantz ergele dobrano je nahranio moj ego.