Je li IPTV legalan? Streaming servisi su postali skupi i neisplativi pa se mnogi okreću piratiziranom sadržaju. Drugi pak uopće ne znaju da je IPTV sam po sebi legalan.
Prije par dana medijima je odjeknula vijest o skupini koju je USKOK priveo radi ilegalnog pružanja IPTV usluge. Dio je to međunarodne akcije Eurojusta i Europola u suradnji s nadležnim institucijama pojedinih država u EU među kojima jei Hrvatska. Onima koji prate zbivanja na ovu temu, znaju da borba protiv pružatelja ovakvih usluga traje već dulje vrijeme, ali je novost za Hrvatsku, jer su očito i privedeni pojedinci smatrali da smo mi na “sigurnom”.
Piše: Mislav Bušić
Kako USKOK u svom priopćenju navodi: “Na opisani način okrivljenici su za sebe pribavili imovinsku korist u iznosu od najmanje 5.985.486,93 eura, koju su sukladno njihovim zaduženjima i ulogama međusobno dijelili. Pritom su nositelje autorskih i srodnih prava oštetili za najmanje 1.916.000 eura”. Nisam u potpunosti siguran kako je došlo do točnih izračuna, ali vjerovat ćemo im na riječ.
IPTV je skraćenica za Internet Protocol Television, i u suštini kao takav, protokol je potpuno legalan za koristiti, što na potpuno legalan način koristi vjerojatno velik dio hrvatskih građana putem usluga koju pružaju lokalni operateri. Na primjer MaxTV-a. Ono što je ilegalno u ovoj priči je što su mnogi nezadovoljni uslugom koju isti legalni pružatelji nude, platili trećoj strani objektivno bolju uslugu, koja je na iznenađenje mnogih – ilegalna.
Tri godine je prošlo otkako sam kupio novi 77” LG OLED televizor, predivan komad tehnologije, i jednako toliko vremena otkako ga koristim bez da je spojen na zemaljsku, satelitsku ili kakav god oblik televizije se danas nudi. Sadržaj kojeg gledam je tzv. “On-demand”, onaj kojeg gledam kad god hoću i koliko hoću, a kojeg plaćam u sklopu raznih streaming servisa.
Svatko tko je na dobrom velikom televizoru pokušao pogledati bilo koji “live” program, bilo koje televizije, zna da kvaliteta te usluge nije baš na visokoj razini. Bolju kvalitetu klasičnog zemaljskog programa ćete definitivno dobiti putem interneta, koristeći primjerice HRT-i aplikaciju koja nije baš intuitivna, ali po mom iskustvu, pruža neusporedivo bolju kvalitetu slike nego bilo koje drugo rješenje. I što je najbolje, potpuno ju je legalno koristiti pod pretpostavkom da plaćate pristojbu HRT-u.
E sad tu dolazimo do ključnog problema, gdje je samo iznos te pristojbe duplo viši nego cijena ilegalne IPTV usluge kakvu danas mnogi nude. Razlika je što putem tih ilegalnih usluga imate više kanala za gledanje, nego putem klasične kućne antene. Nerijetko i 100 puta više.
Recimo da vi kao jedan prosječan alfa mužjak pratite sportove, ne nužno intenzivno, ali volite povremeno pogledati domaći ili talijanski derbi, možda par puta godišnje El Classico ili koju zanimljivu utakmicu Bundeslige ili Premier lige. Tu i tamo pratite Formulu 1, NBA ili Aba Ligu. U tom slučaju osuđeni ste na nekoliko pretplata kod domaćih pružatelja usluga, čija se cijena paketa u toj kombinaciji može popeti i na solidnih 100-tinjak eura.
Pod uvjetom da ženski dio publike ne dijeli strast prema sportu kao i vi, već prati par aktualnih serija koje su, naravno, dostupne kroz nekoliko različitih streaming servisa, lagano se u kombinaciji sa spomenutom HRT-ovom pristojbom možete popeti i na 200 eura mjesečno samo da biste legalno uživali u video sadržaju kojeg želite.
Kao rješenje, tu se nameću ilegalne IPTV usluge koje, ne samo što pod jednom uslugom obuhvaćaju apsolutno sve sportske kanale koje možete poželjeti, svaku moguću utrku koja se trenutno prenosi, već nude i opsežne videoteke s kolekcijama aktualnih i manje aktualnih domaćih i stranih serija i filmova, koje nerijetko ne možete pronaći sve i da plaćate sve streaming servise dostupne u Hrvatskoj. I sve to za 5 eura mjesečno.
Princip dobivanja takve usluge sveden je na toliko jednostavan postupak gdje karticom platite traženu uslugu, još dobijete dobar popust ako ju uplatite na duljii vremenski period, a ljubazan gospodin kojeg ne čujete i ne vidite, vam putem emaila pošalje upute toliko jednostavne za instalaciju programa da ih i stariji informatički potpuno nepismeni ljudi znaju postaviti. I nevjerojatno, radi instantno. Nema čekanja da se MaxTV pokrene, nema nadogradnje modula ili čega već, kanali su raspoređeni po regijama, filmovi po žarnu ili abecedi, nerijetko i po streaming usluzi, bilo da je riječ o Netflixu, Disney+, HBO Maxu, Apple TV-u, Hulu ili još nekoliko njih za koje nisam nikad ni čuo da postoje.
Ali to je ilegalno i nipošto vas ne potičemo na tako nešto, pogotovo ne u ovoj fazi kad biste stvarno mogli biti i kažnjeni za korištenje bilo kakvog ilegalnog servisa. No postavlja se pitanje kako biste vi to trebali znati?
Možda vam je netko rekao, možda ste pročitali na Facebooku, a možda ste uostalom i pretpostavili. Smatram da je nije u redu mnogo toga što plaćam, iza čega stoje veliki igrači, ali kažu mi da to što se ja osjećam kao da me pljačkaju, nije nužno slučaj jer je zakonski potpuno legalno.
Primjerice, čini mi se apsurdno što plaćanjem parkinga putem SMS-a čuvam okoliš ne ispisujući parkirnu kartu, ali mi naplaćuju dodatni harač jer sam to učinio. Usputno, SMS plaćanje parkinga je hrvatski izum.
Kupnjom vozila mlađeg od 10 godina, koje manje zagađuje okoliš od onog starijeg, neusporedivo je sigurnije i pouzdanije, plaćam harač državi svake godine jer sam to učinio.
Puno toga mi se ne čini u redu ili kao da me pljačkaju, ali je zapravo potpuno legalno.
Netko će reći da ti ljudi koji nude ilegalan IPTV ne plaćaju porez državi. Ali kako da ja to znam kao potencijalni krajnji korisnik? Kako mogu znati da domeaći trgovinski lanac plaća porez kojeg sam mu ja plato kad sam kupio mlijeko u njegovoj ttrgovini. Ironično, upravo ovakva situacija se ne tako davno pokazala uobičajenom praksom, i to nanon što su mediji godinama upozoravali na nezakonite rednje tog istog trgovinskog lanca.
Borba protiv piratstva traje već dugo. Mnogi će se sjetiti famozne reklame prije filmova, gdje u spotu pričaju o tome kako ne biste ukrali automobil, torbicu ili nešto slično, ali ako piratski skinete film, to je krađa. Apsurd te reklame je što su istovremeno bez autorskih prava koristili glazbu za taj spot i po prvi put šire mase informirali da se filmovi mogu besplatno, mada ilegalno, skinuti s određenih web stranica ili putem torrent ili sličnog PTP sharing servisa.
Kažu mnogi da je najveći udar na piratsku industriju bio rušenje Pirate Baya. Po meni, najjači udar na ilegalan sadržaj je bio dolazak Netflixa, jer su ljudi za svega par dolara ili eura mjesečno dobili ogromnu količinu filmova i serija. Time je potreba za piratiziranjem sadržaja praktički nestala, jer su za simboličnu cijenu dobili sve legalno. Uživanje u filmu bez reklama, i to onda kad vi to hoćete i kad vam odgovara, nerijetko u boljoj kvaliteti od piratiziranog sadržaja jer ste vjerojatno skidali filmove koji bi stali na jedan CD.
Međutim, nakon toga su skočile cijene prava na korištenje sadržaja, pa je i Netflix poskupio, pa su došli konkurenti koji su imali svoju kolekciju filmova i serija, pa smo došli do situacije da, iako je lako dostupno, više nije niti blizu toliko pristupačno, jer je razvodnjeno na desetak različitih servisa od kojih svaki košta pristojnu svotu novca. Da ne pričamo o tome da se u sklopu najjeftinijih paketa danas prikazuju reklame, a filmovi prikazuju u rezoluciji kao u slučaju zemaljske televizije.
Rješenje je možda plaćati jedan po jedan servis mjesečno, ukidati pretplatu jednog po jednog, odnosno šaltati se između njih ovisno o tome kako ste pregledali dostupan sadržaj.
Na kraju ispada da nas cijela ova situacija tjera na povratak ilegalnim servisima?
Znate za staru priču o mrkvi i batini? Rješenje za prometne gužve nije ukinuti parking ili zabraniti samo promet automobilima u centru grada, već prvenstveno ponuditi bolji javni prijevoz kojim je brže i povoljnije doći do destinacije tako da ljudi nemaju potrebu ići automobilom u grad. Rješenje za smeće na ulici nije prvenstveno uvesti kazne, već postaviti više kontenjera i kanti za smeće, te poboljšati odvoz istog.
Kakve to veze ima s našom pričom, vjerojatno već slutite. Uzmimo za primjer da želite kao nekad, kupit film. Ne nužno na DVD-u ili Blu Rayu jer osim ako nemate PlayStation ili neki drugi čitač optičkih diskova, to baš i nije najsretnije rješenje. Puno lakše je imati hard disk i pohraniti ih digitalno, ili još bolje, imati ih u nekom cloud online servisu. Problem je što kad tako digitalno kupite film, zapravo ga i ne kupite, već on može magično nestati jer je tvrtka koja vam ga je prodala, u međuvremenu možda izgubila prava na njegovu distribuciju. Slična je situacija s igrama i raznim softverom.
Tu se sada postavlja ključno pitanje. Ako ja, koji sam kupio film, nisam vlasnik tog primjerka filma i ne mogu ga pogledati kad god hoću, iako sam ga platio, i pristup tom filmu mi streaming servis može potpuno legalno uskratiti, zar ne bi onda trebalo biti legalno i skinuti taj film putem treće (piratske) strane i zadržati ga negdje u svojoj kolekciji?
Ili kako internet ratnici to često vole interpretirati:: “If buying isn’t owning – piracy isn’t stealing”.
Rješenje za piratstvo je već dugo tu. Legalno dostupne servise učiniti boljima i prihvatljivijima širim masama, ali to očito nije u duhu kapitalizma.
https://mob.hr/iptv-je-legalan
Tekst na ovom portalu je u potpunosti prenesen, uz suglasnost autora.