Iako Hrvatska nije otišla na SP, dobro je što je Slaven Bilić ostao izbornik!

Autor: Predrag Jurišić

Iako Hrvatska nije otišla na SP, dobro je što je Slaven Bilić ostao izbornik!

Hrvatske, eto, neće biti na SP u Južnoj Africi, bit će to drugo veliko natjecanje (prvo je bilo EP 2000. godine) na kojem neće biti naše nacionalne vrste. Iako je izostanak sa SP neuspjeh u svakom smislu (natjecateljski, financijski…), jedina je dobra stvar što vrh HNS-a nije pokleknuo pred pritiskom dijela razarajućih medija (sruši, smijeni, tjeraj – a koga briga tko će doći poslije?) i izbornik Slaven Bilić dobio je povjerenje za još jedan ciklus, kvalifikacijski za EP 2012. godine.

Slaven Bilić je sigurno najbolje rješenje. A po ostvarenim dosadašnjim rezultatima, te klimi stvorenoj u i oko nacionalne momčadi, definitivno ima temelj za kredit kojeg je dobio. Bilić je, naime, prije tri i pol godine, nakon kraha na SP u Njemačkoj i depresije koja je zahvatila hrvatski nogomet, stvorio novu momčad, pojavio se novi naraštaj igrača, koji će biti i jezgra sastava u dolazećim kvalifikacijama. K tome, svi su igrači stali uz Bilića, što je u ovakvim situacijama neuspjeha, iznimno važno.

Hrvatska je najbolje plasirana momčad na ljestvici Fife koja nije izborila plasman na SP! I posve je bjelodano da izbornik Bilić snosi dio krivice za neodlazak u JAR, no definitivno nije jedini, osnovni i glavni krivac. Uvijek sam sklon tezi da je trener (ili izbornik) podjednako kriv za neuspjeh, kao što je i zaslužan za uspjeh! Jasno, postoje neke iznimke, ali one samo potvrđuju ovo nepisano pravilo. I zato palac gore Izvršnom odboru HNS-a koji je dao Biliću novi mandat.

No, više nema pravo na pogrešku. Plasman na EP 2012. godine je imperativ, Hrvatska sad već ima iskusnu momčad, sastavljenu od igrača koji su nositelji igre u svojim, poglavito inozemnim klubovima. Svjestan je toga i Bilić, a nadajmo se samo da našu vrstu neće pratiti silni peh s ozljedama koji je zadnje dvije godine bio stalni pratitelj ove momčadi. A valjda je i izbornik izvukao pouke iz nekih svojih pogrešaka u vođenju momčadi (Ukrajina i Engleska u gostima), pred njim je sad treći kvalifikacijski ciklus, više nije samo nadaren, nego i iskusan, stasao je zajedno s igračima s kojima je i startao u ljeto 2006. godine.

Kaotična je situacija u domaćem nogometu. Svi su slijepi pred pravim problemima, na djelu je svrstavanje za jedne, a protiv drugih, u borbi za ostvarenjem svojih sitnih osobnih interesa i Pirovih pobjeda! I ta je podjela strahovito opasna, posebno stoga jer nitko ne traži, niti ga zanima, rješenje za izlazak nogometa u Hrvatskoj iz slijepe ulice.

Liga nam je glomazna, ta napuhana kvantiteta očekivano nije donijela kvalitetu, tribine su sve praznije, ozračje je tužno i depresivno. Kako razbiti domaću nogometnu žabokrečinu, koja nam je, uz ostale čimbenike društvene zbilje, donijela samo “europske huligane”, negativce na tribinama od kojih strahuju svi europski gradovi kad naši klubovi nastupe u euro-natjecanjima? Hoće li se netko u našem nogometu napokon početi baviti pravim problemima? I može li to netko u Hrvatskom nogometnom savezu i Udruzi prvoligaša stvarno i učiniti…