Hrvatski porno film – postoji li to?

Od Maycuga, preko Zaudera, do Severine i brojnih mladih ljudi s mobitelima u ruci i modemom u kući… Postoji li u Hrvatskoj pornografska industrija? Tko snima porno filmove i gdje se, kako i kome oni prodaju? Čitajte…

Prije koje godine svi su govorili o ‘striptiz kulturi’ kao modelu po kojem je ustrojeno zapadnjačko društvo novog milenija. Termin posuđen iz istoimene knjige Briana McNaira opisivao je društvo koje ne samo da shvaća da ‘seks prodaje’, već u kojem je seks sve – faktor koji je eksplicitno prisutan od svijeta zabave do svijeta politike, bez ikakve težnje da ga se, kao u neka stara vremena, mete pod tepih.
Kako za razliku od nekih prijašnjih desetljeća ovog puta seksualna revolucija nije naišla na konzervativnu kontrarevoluciju, možemo slobodno reći da je striptiz kultura evoluirala u porno kulturu u kojoj su pornografija i seks postali sastavni dio svakodnevice u tolikoj mjeri da više i ne predstavljaju nešto oko čega bi se ljudi posebno uznemiravali.

Primjerice, europski i američki art filmovi i festivalski klasici kao da se natječu oko toga tko će ubaciti hard core pornografiju u svoj sadržaj, ali kada je došlo do predoziranja jednim te istim trikovima, stvar je prestala sablažnjavati, pa je postalo posve normalno otići do Venecije, Berlina i Cannesa gledati nagrađivane filmove prepune eksplicitnog seksa, što više baš i ne garantira posebnu medijsku prisutnost.
Roditelji svojoj djeci za rođendan kupuju R&B i hip hop hitove koje gledaju na MTV-ju, vjerojatno nesvjesni da su tekstovi većine njih (na engleskom jeziku) poput pornografske radiodrame. Stvari se mijenjaju i u samoj pornografiji, pa tzv. nasilna pornografija dobiva sve veći dio tržišnog kolača, a alt.porn i slične ‘umjetničke ekshibicije’ u žanru postaju tema prestižnih lifestyle magazina, dokumentaraca i reality showova.
Svatko s mobitelom i kamerom postaje zvijezda – internet je doslovno zatrpan amaterskom pornografijom, a nije nimalo čudno naći na tisuće kućnih pornića koje snimaju tinejdžeri, koliko i stari bračni parovi te ih besplatno, ili uz malu novčanu naknadu, distribuiraju na milijun i jedan raspoloživ način koji nudi internet.
Slavne osobe namjerno snimaju porniće ne bi li postale još slavnije, ali s vremenom se ljudi sve manje uzbuđuju zbog toga, pa nije čudno da je za dodatan ‘push’ kućnog pornića američke TV zvijezde Kim Kardashian (koji se, usput rečeno, u izdanju Vivida prodao u čak pet milijuna primjeraka!) morao pojaviti trač kako na integralnoj snimci nije samo ‘normalan seks’ (oralni, vaginalni i analni), već i ekshibicije sa ‘zlatnim tušem’ ili u prijevodu – pišanjem.

Naravno, sve pobrojano prije svega se događa u Americi i zemljama oko nas, od Europe do Japana. Je li, dakle, i Hrvatska u skupini tih ‘modernih država’ i kreće li tim putem ili je možda bliže Afganistanu, Indiji, Iranu i Maleziji?
Nakon slučaja Severina, o striptiz kulturi se puno govorilo i kod nas, a iako smo i dalje na površini konzervativni, dovoljno je pogledati kioske ili internet te shvatiti što su sadržaji koji i dalje dižu pristojan novac.
Internet je, naravno, najbolji dom – za konzumente – jer garantira anonimnost, ali i za ‘producente’, poput brojnih klinaca i klinki čije .3gp avanture završe online. Postoje brojni siteovi koji će ih ugostiti, poput Zajebavanje.com i sličnih, na kojima se snimke pojave za besplatni ili za download uz naknadu.
No, postoji li ozbiljna, poslovno uspješna i tržišno isplativa hrvatska pornografska produkcija, mala domaća verzija onoga što je Porno Valley u Los Angelesu pretvorilo u pravi alternativni Hollywood? Odgovor je: ne. Kako nema normalnog i ozbiljnog tržišta tzv. normalnog i ozbiljnog filma, nema ni mjesta za porniće. I dok naši susjedi Srbi ne samo da imaju porno industriju, već i dokumentarne filmove o njoj, koji obilaze festivale i šire glas jednog fenomena, u Hrvatskoj je pornografska produkcija i dalje stvar margine, sporadičnosti i priča o prošlosti.
Primjerice, nijedna priča o hrvatskoj pornografiji ne može proći bez spominjanja imena Zvonimira Maycuga, koji je 1988. godine, iako je u komunističkoj Jugoslaviji pornografija bila praktički zabranjena, snimio čuveni pornić ‘Oaza’. Kino kopija odmah je zaplijenjena i uništena, ali verzija za video tržište ipak je preživjela i ušla u povijest. Maycug je u karijeri snimio još dva kontroverzna filma, koji nisu bili pornići, ali svejedno nisu smjeli u kina – ‘Ja sam tvoj bog’ miješao je seks i nasilje u maniri američkih erotskih trilera devedesetih, a ‘Kalvarija’ se također čvrsto oslanjala na erotiku.
Sinonim za hrvatsku pornografiju i dalje ostaje Dalibor Zauder, vlasnik tvrtke koja se prije svega bavi uvozom stranih pornića u Hrvatsku, ali koji se okušao i u režiji ‘Probuđenih strasti’, prvog komercijalnog porno filma u nezavisnoj hrvatskoj državi.
No, ima li još toga? Pa, nedavno se puno pričalo o filmu ‘Cyber Sex’, prvom hrvatskom porniću snimljenom za DVD. Novi list prenosio je izjave producenta Vipera (webmaster erotskih web stranica Voajeri385), koji se žalio da su cijene Hrvata i Hrvatica za porniće stravične te kako bi za novac koje traže naši akteri za snimanje u inozemstvu mogao snimiti cijeli cjelcati film. ‘Svjetski poznata porno glumica košta 700 eura po danu, a kod nas anonimne djevojke koje čak žele nastupiti zamaskirane perikama traže i po 5.000 eura’, kaže on.

Ipak, na audiciji za ovaj projekt pojavilo se navodno 73 muškarca i 14 djevojaka, a glavna glumica je Lidija Šunjerga, poznata kao protagonistica dokumentarnog filma ‘Sve 5!’, priče o Hrvatici iz Kaštel Štafilića koja je postala žrtvom trgovine bijelim robljem u Amsterdamu.
Petar Matić još je jedan novopečeni hrvatski pornograf, producent, redatelj i snimatelj, ali svoje je snove o ulasku u industriju ipak morao ostvariti izvan granica Lijepe Naše – njegov prvi film ‘Peter’s Party’ nastao je u Nizozemskoj. U jednom intervjuu, Matić se požalio:
‘Hrvatska je ostala jedna od rijetkih zemalja u Europi koja nema bar donekle razvijenu porno industriju. Pogotovo ako je uspoređujemo s drugim istočnoeuropskim zemljama poput Češke ili Mađarske. Budimpešta je postala europskim centrom snimanja porno filmova. Tamo se na dnevnoj razini snima nekih deset filmova, a istovremeno je Hrvatska ostala posve po strani. Razloge tomu mislim da trebamo tražiti u ratu i jakom utjecaju katoličanstva, čega u tim nekim drugim istočnoeuropskim zemljama nema.’
Ipak, amaterski skandali u ‘post-Severina’ dobu svako se malo pojave doslovno niotkud, od zagrebačkih tuluma do grupnjaka na plaži (šifra: Mare), ali kralj amaterske produkcije ipak ostaje legendarni splitski Pornello. On je ušao u povijest sa serijalom ‘Kozjak’, filmovima u kojima je snimao svoj seks s naivnim i ne pretjerano inteligentnim Hrvaticama, a koje su vjerovale da seksom pred kamerama osiguravaju svoju manekensku budućnost u Italiji (!). O svojim, blago rečeno ‘živopisnim’, pornićima s Kozjaka, Pornello je u jednom intervjuu pričao:
‘Ne treba mi ništa. Samo da je ženska super i da raširi noge. Može, ako želi, pisat poruku na mobitel, ako želi, ka šta je jedan put bija slučaj. Jednu san ševija malu, mala je imala 18 godina, to je trajalo dugo, već sam svršija nekoliko puta. Ona je već izgubila interes za to, samo je ostala, ono da mene još opsluži, i onda je dobila poruku pa je dohvatila mobitel. Pitala me je l’ mi smeta, a ja san reka ne, jer je htjela poslat momku poruku. Reka san joj: ‘Samo ti piši.’ Mene to ni malo ne ponižava.’
Također se pisalo i o 12 godina starom porniću koje su snimile tri osobe iz Bjelovara, a koji je tek nedavno našao svoj put do javnosti. Navodno je cijeli uradak naručen od jedne slovenske tvrtke, koja na kraju nije platila narudžbu, pa film nikada nije došao do videoteka. Dvanaestak godina kasnije, stvar je isplivala, a gdje drugdje nego na internetu, i to pod nazivom ‘Biba između dvojice’.

Na istom tom internetu i danas postoje brojne hrvatske porno stranice, ali samo mali broj njih ima prave domaće sadržaje, bez krađe stranih fotografija i video snimki te njihove prodaje pod hrvatskim naslovima. Jedan od izuzetaka je i site Croatian Video.
Ako je suditi po foršpanima s tog dijela domaćeg weba, riječ je o projektu u kojem uistinu sudjeluju domaće djevojke (Kristina, Dijana, Danijela…), a sve zajedno prilično je inspirirano ekstremnim pornićima iz radionice Maxa Hardcorea i Khana Tusiona, što podrazumijeva ponižavanje protagonistica grubošću, pljuvanjem i mokraćom, hinjena silovanja i verbalni teror.
A to baš i nije domaća pornografska produkcija za koju treba žaliti što nije razvijenija…