Gužva u špici

Kao što sam u jednom od prošlih brojeva napomenuo, ja sam filmofil. Što me ne čini automatski i poznavateljem filmova. Za razliku od ozbiljnih filmofila koji preferiraju ono što samouki kolumnisti u raznim opskurnim časopisima nazivaju „klasičnim filmovima”, ja više volim novija ostvarenja, pod uslovom da imaju dobro prezentiranu temu.

Ponekad tema i nije toliko bitna ako su glumci dobri.

Ili eventualno, dobri specijalni efekti.

Ma, kad bolje razmislim, i par kadrova s obnaženim cicama mi je dovoljan.

Ili barem jedan kadar. Ako su jako dobre.

Da bi se neki film snimio, potrebno je na stotine, ako ne i tisuće ljudi. Oni bolje plaćeni spomenu se imenom i prezimenom na početku filma, u „početnoj špici” kako bi ih svi mogli vidjeti. Oni manje plaćeni izlistani su poimence, skupa sa svojim zanimanjem, u odjavnoj špici kako bi se imalo što vrtjeti dok ljudi napuštaju kina.

Osim poznatih zanimanja, poput režisera ili glazbenih komponista, često se tu nađu i čudnovata zanimanja poput „greensman” ili „best boy” koja na prvi pogled ne daju informaciju što je dotični u tom filmu zaista radio. Kako u mojoj kolumni često možete naučiti svakakvo uzaludno znanje, tako ću se potruditi objasniti tko sve daje svoj obol pri snimanju jednog igranog filma. Kako se u zemlji u kojoj se snima najviše igranih filmova, a da to nije Indija govori engleski, tako sam ostavio originalne nazive. Način na koji početna i odjavna špica teku obično je u svim filmovima ista.

Prvo ime koje se pojavljuje, odmah nakon značajne informacije da film slušate u nekoj od Dolby verzija je ime filmske kuće nakon koje slijedi ime investitora koji se od filma nada izvući debeli profit, a koji je uz filmsku kuću obično povezan oznakom “in association with.”

Nakon toga ide Producer koji je Bog i batina. On je odgovoran za sve, od financiranja do post-produkcijskog prekrajanja snimljenog materijala tako da odgovara onom što on misli da bi se svidjelo publici, a ne onom što je režiser (Director) htio.     

Director je osoba koja vodi proces snimanja filma i koja glumce, kamermane, garderobijere, šminkere, post-produkcijsku ekipu i sve druge osobe koje su upletene u rad filma tjera da rade onako kao je on to zamislio iako zna da će film na kraju ispasti onako kako je producent to zamislio.

Postoje tri vrste glumaca (Actors). Glavni glumci, koji većinom po ulozi zarađuju više nego li bi to smjelo biti zakonom dozvoljeno, sporedni glumci, koji se nadaju da će jednog dana upasti u višu ligu i treća vrsta, tvz. statisti, koji usprkos imenu ne moraju biti nepomični, a koji imaju minimalne uloge ili se samo usputno pojavljuju na filmu kao prolaznici, putnici u sredstvima javnog prijevoza ili kolateralne žrtve u bilo kojem filmu kojeg je režirao Michael Bay. Da bi film uopće bio sniman mora se imati dobar scenarij (Screenplay ili Script). To je neka vrst priručnika, najčešće debelog poput jednog od romana o Harry Potteru (osim u slučaju scenarija za film rađenog po romanu o Harry Potteru kojim je debeo poput dva romana o Harry Potteru) u kojem su do u detalje opisani radnja i dijalozi u filmu. Stilski je napisan poput Shakespearovih romana, što je vjerojatno i razlog zašto se njegovi romani tako često ekraniziraju – scenarij je praktički gotov još od 1616. Screenwriter je osoba koja ukrade…pardon, adaptira postojeće djelo (roman, priču, kazališni komad, san jedne ivanjske noći…) ili izmisli scenarij iz glave i zatim obija pragove producentskih kuća dok netko ne prihvati njegov scenarij ili on sam shvati da bi morao naći neki drugi posao.

Production manager je osoba koja se brine za fizičke, ne i kreativne, aspekte snimanja filma uključujući osoblje i tehniku te se brine da se planirani materijal snimi u zadanom roku unutar zadanog budžeta. Dakle, netko tko pije velike količine lijekova za smanjenje želučane kiseline i sredstva za smirenje jer se brine dvostruko više od svih drugih.

Script supervisor pazi da ono što piše u scenariju zaista bude i snimljeno. Budući se scene ne snimaju istim redom kao što se pojavljuju u filmu, pazi i na kontinuitet scena, primjerice da glavni glumac koji je u sceni snimanoj prije 3 tjedna ušao u plavi Buick, u nastavku snimanja scene ne izađe iz plavog Forda (ne Harrisona).

Armourer je najvažniji član ekipe u svim filmovima sa Stalloneom, Schawarzeneggerom, Brucom Willisom i Charles Bronsonom, zadužen za oružje i municiju. Prema njemu glumci uvijek moraju biti ljubazni inače završavaju poput Brandon Leeja.

Make up artists mogu šminkom glumca pomladiti, učiniti starim, debelim ili jednostavno dozlaboga ružnim.  Osim u slučaju Steve Buscemija koji može glumiti zombija bez trunke šminke, a učiniti da film s njim mogu gledati i mala djeca stvarno traži ono „artist” iz imena zanimanja.

Art Finisher se bavi, između ostalog, da nova odjeća izgleda staro, iznošeno i prljavo. Nešto kao moja četverogodišnja kćer samo što je art finisher odrasla osoba plaćena za trganje stvari, a otac jedne četverogodišnje djevojčice odrasla osoba koja strgane stvari plaća.

Boom operator nema veze s eksplozivima već je zadužen za razmještaj mikrofona po setu. Zove se tako jer u svoje radno vrijeme koristi dugačku dršku s mikrofonom (tvz. „boom”) koju drži iznad glava glumaca, a po mogućnosti i izvan snimljenog kadra.  Ako snimanje scene dugo traje ponekad boom napravi bum po glavi glumca.

Grip je osoba zadužena za micanje ili slaganje opreme na nekoj lokaciji. Drugim riječima „Obični Fizički Radnik”.

Key Grip je njihov šef.

Dolly Grip nije fizikalac koji se igra lutkama već netko tko pokreće kolica za kameru (tvz. „Dolly”) koja omogućuje mirno pokretanja kamere, da gledateljima nebi postalo zlo već pri petoj minuti filma.

Kamerman barata kamerom i ima moć odlučivanja hoće li publika nakon 20 minuta gledanja filma ipak početi povraćati po kinu iako je Dolly Grip svoj posao obavio kako spada. Kamerman je profesionalac i tako se ne može nazvati svaka budala koja ima mini kameru zalijepljenu za šaku tijekom cijelog godišnjeg.

Gaffer je šef električara koji pripremaju osvjetljenje i mijenjaju žarulje u zahodu. Za razliku od hrvatskih električara ne naplaćuju već i sam dolazak. Gafferov prvi asistent zove se Best boy što zvuči poprilično gay ako ne i seksistički jer „Best boy” može biti i žensko. Osim u seriji „Baywatch” gdje „best girl” ima drugo značenje.

Wrangler nije samo marka traperica već i netko tko radi sa životinjama, a da pritom ne mislim na glavne glumce.

Greensman je neka vrst vrtlara koji se brine za živo i umjetno bilje. Nešto obrnuto mojoj majci kojoj čak i umjetna paprat uspije uvenuti. Osim ljudi koji rade za vrijeme snimanja filma, postoji još hrpa njih koji rade nakon što je samo snimanje završeno. Oni spadaju u takozvanu post-produkcijsku ekipu. Recimo Foley artist je osoba zadužena za zvučne efekte. Što uključuje i zvukove udaraca jer iako, recimo, Robert De Niro nije baš nježan momak, ipak ne udara kolege za ozbiljno s bejzbol palicom. Barem ne uvijek. I zato zvuk drvene palice koja udara ljudsku lubanju treba dodatno snimiti u post-produkciji. Što pak ne znači da se Foley artisti mlate međusobno. Već koriste druge metode. Recimo, mlate purice.

Film editor slaže silne kilometre celuloidne vrpce ili u zadnje doba stotine sati digitalno snimljenog materijala u normalan igrani film sa uvodom, zapletom, raspletom i krajem, skupa sa špicama. Postoje i televizijski editori koji recimo, snimke sa snimanja „Farme”, od 24 sata snimljenog materijala koji često zna biti grozno dosadan, mora napraviti 30 minuta manje grozno dosadne epizode. Takvi iza imena zanimanja „Film editor” zaslužuju i dodatak „artist”. Iako se svi filmovi od 40-ih naovamo snimaju u boji, ponekad je neke boje potrebno naglasiti, neke umanjiti ili posve promijeniti. To radi Colorist. On je recimo, kriv, zašto film „Matrix” i nastavci izgledaju kao da ih gledamo na starim zelenim fosfornim monitorima iz 1980-ih.

Compositor nema veze s muzikom. On je namještenik odjela za vizualne efekte (ne posebne efekte) i slaže snimljeni materijal, fotografije, video, tekst ili računalne efekte u jednu cjelinu. Dakle, netko tko je u „Matrixu” radio debele prekovremene. Navedeni ljudi su tek mali dio tima koji je djelatan pri stvaranju igranog filma. Ukoliko film ima i ponešto specijalnih efekata, dvije-tri minute špice prođe samo na izlistavanje svih ljudi iz tog odjela. Negdje na kraju odjavne špice navodi se čak i ime catering firme budući se svi ti ljudi ne mogu svaki dan hraniti iz McDonaldsa, zaštitarske tvrtke čiji djelatnici priječe da obožavatelji ukradu gaće Brad Pitta, a vrlo često se, negdje na kraju odjavne špice, dok su u kinu još samo čistačice, netko nekome zahvaljuje što je ovjekovječeno rečenicom „Special thanks to…” Pokušao sam malo pogledati po Internetu o tim specijalnim zahvalama ali jedino što sam dobio je 3567 porno stranica i dvije stranice dućana s poklon-artiklima. U slijedećem broju pročitajte više o glumcima i kako postati uspješan glumac. Budući sam nisam uspješan glumac moglo bi se dvojiti u istinitost tog teksta ali kako nikad nisam radio na snimanju nekog filma, pa čak ni osam-milimetarskog pornića iz kućne radinosti, moglo bi se dvojiti u istinitost cijelog ovog teksta. Ali uostalom, onda bi morali dvojiti u istinitost svega što napišem, što nije preporučljivo jer bi vas mogao pozvati na mali informativni razgovor u našu redakciju. A mi ne upošljavamo Foley artist-a.

Aris S. Prahasto