Sat-Multimedia & IT portal Satelitska-IPTV-Multimedija od 2006
Glazbena industrija bogata je nekim od najpoznatijih talenata koji su ispisali povijest i usput inspirirali bezbrojne druge glazbenike, te napravili konkretne iskorake u sferi duhovnosti. Joe Williams iz FAR OUT-a je dao savršenu analizu komaparacije dviju značajnih glazbenika.
Prilagodio: Darko Brlečić
Bob Dylan, nedvojbeno jedna od najistaknutijih figura u svijetu glazbe, poznat je ne samo po svojim dubokim, promišljenim tekstovima i nepogrešivom glasu, već i po svom dubokom utjecaju na druge umjetnike.
Najistaknutiji među njima je Roger Waters, bivši basist i pjevač Pink Floyda, na čiji je život i glazbenu putanju, kako se pokazalo, značajno utjecala Dylanova pjesma.
Tijekom razgovora s Howardom Sternom 2012., Waters je rasvijetlio neke aspekte svog odnosa s glazbom i muzičkom industrijom. Stern ga je ispitivao o njegovim osjećajima prema bivšem ‘pravilu’ diskografske kuće da pjesme ne smiju biti duže od tri do četiri minute. To im je osiguralo veće izglede da se više puta puštaju na radiju, čime je publika bila upoznata s pjesmom i maksimizirala profitabilnost. Watersov se odgovor, pomalo neočekivano, okrenuo prema Bobu Dylanu. Ne samo Dylan u širem smislu, kao umjetnik, nego specifična pjesma.
Upravo je Dylanova ‘Sad-Eyed Lady of the Lowlands’, prema Watersovim riječima, “promijenila moj život”. Dolazeći od legende prog-rocka kao što je Waters, čija se glazba čini svjetovima različitom od Dylanova bluegrass folka, otkriće je zapanjujuće. Ali nije se radilo samo o samom stilu glazbe, već i o pristupu pričanja priče s njom. Pjesma, koja traje nevjerojatnih 11 i pol minuta, nije bila samo osobni favorit za Watersa, već i prava inspiracija. “Kada sam to čuo, pomislio sam, ‘Vau’, ako Bob to može, mogu i ja”, rekao je Waters, referirajući se na odvažnu dužinu pjesme. Prema Watersu, daleko od toga da je pjesma zamorna, pjesma postaje sve zanosnija kako napreduje, postajući “sve više i više hipnotična što dulje traje”. Dylanov utjecaj na Watersa nije se zaustavio samo na inspiraciji. Tijekom godina odao je počast Dylanu obradama nekih njegovih pjesama, a publika je bila počašćena live izvedbama pjesme ‘Forever Young’ tijekom nekoliko odabranih koncerata. Naime, Watersova studijska obrada pjesme ‘Knocking On Heaven’s Door’ krasila je kompilacijski album Flickering Flamea 2002. godine.
Međutim, divljenje se ne mora nužno pretvoriti u apsolutno slaganje. Unatoč očitom poštovanju Dylanova rada, Waters se nije libio izraziti svoju kritiku kad je smatrao da to treba. Primjer je to kada je Dylan 2015. izdao album obrada Shadows in the Night, koji sadrži isključivo pjesme koje je inicijalno snimio Frank Sinatra. Waters se nije suzdržao u kritiziranju ovog izbora, nazivajući ga “čudnim”. Sve u svemu, isprepletenost života ovih glazbenih divova pokazuje koliko duboko jedan umjetnik može utjecati na drugog. A s Watersom i Pink Floydom koji su nam podarili pjesme poput 23-minutne ‘Echoes’, čini se da je Dylanova pjesma obogatila osobni život glazbenika i potencijalno preoblikovala cijeli krajolik progresivnog rocka kakvog poznajemo.
