Cijena obroka u Južnom Sudanu istovrijedna je cijeni od 321,70 dolara za obrok u New Yorku

Studija kompanije Mastercard® i UN-ovog Svjetskog programa za hranu ukazuje na drastični problem cijene hrane s obzirom na kupovnu moć stanovništva, pomoć je potrebna i djeci u Hrvatskoj

Iznos koji je potrebno odvojiti za obrok u najsiromašnijim državama svijeta – s obzirom na potrošačku moć stanovništva – doseže ekvivalent od stotina američkih dolara, pokazali su rezultati nove studije Svjetskog programa za hranu (World Food Programme; WFP) i Mastercarda. Tako stanovništvo u zemljama u razvoju za jedan osnovni obrok treba izdvojiti cjelokupan iznos dnevnog dohotka, čak i više u slučaju građanskih sukoba ili ekonomskog kolapsa.

Drastične razlike među razvijenim i nerazvijenim zemljama
U usporedbi s razvijenim, bogatim zemljama, razlike su drastične. Kao osnovica za ovu studiju „Counting the Beans: the True Cost of Food around the World“ poslužila je savezna država New York. Ondje za pripremu jednostavnog obroka, poput variva od graha, treba izdvojiti 1,20 američkih dolara što predstavlja 0,6 posto prosječne dnevne zarade. Istovremeno, u Južnom Sudanu, najlošije rangiranoj zemlji u studiji, obrok stoji 268 puta više – odnosno za njega je potrebno s obzirom na kupovnu moć izdvojiti iznos ekvivalentan 321,70 dolara. Studija ujedno donosi podatke o postotku prosječnog dnevnog dohotka koji je treba odvojiti za kupnju jednostavnog obroka.

Zaključci studije ojačali su predanost kompanije Mastercard postizanju cilja osiguravanja 100 milijuna obroka diljem svijeta onima kojima je to potrebno. Za hranu je najveći postotak primanja potrebno odvojiti u sljedećim zemljama:

1. Južni Sudan: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 321,70 dolara za obrok u New Yorku

• stanovnik treba odvojiti 155% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka

2. Nigerija: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 200,32 dolara za obrok u New Yorku

• stanovnik treba odvojiti 121% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka

3. Deir ez-Zor, Sirija: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 190,11 dolara za obrok u New Yorku

• stanovnik treba odvojiti 115% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka

4. Malavi: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 94,43 dolara za obrok u New Yorku

• stanovnik treba odvojiti 45% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka

5. Demokratska Republika Kongo: cijena obroka je istovrijedna cijeni od 82,10 dolara za obrok u New Yorku

• stanovnik treba odvojiti 40% dnevnog primanja za kupnju jednog obroka

„Bez hrane ne možemo živjeti, učiti niti rasti“, rekla je Ann Cairns, predsjednica za međunarodna tržišta u kompaniji Mastercard. „U Mastercardu koristimo tehnologiju i resurse kako bismo poboljšali živote i okončali ciklus siromaštva. Naša predanost osiguravanju 100 milijuna obroka i naše partnerstvo s WFP-om pomoći će u stvaranju svijeta bez gladi.“

Ekonomski povrat ulaganja u prehranu gladnog stanovništva
Druga studija WFP-a na kojoj su radili i analitičari iz Mastercarda utvrdila je izravnu povezanost između hranjivih školskih jela i akademskog postignuća i produktivnosti u kasnijem životu. Djeca uključena u desetogodišnji program osiguravanja školskih obroka u Šri Lanki su kao odrasle, radno sposobne osobe zarađivala 5% više od onih koji nisu bili uključeni u projekt. Analiza troškova i koristi je pokazala da svaki američki dolar uložen u školske obroke donosi ekonomski povrat od 3 do 10 dolara. Istovremeno, svakog dana je 815 milijuna ljudi gladno.

„Roditelji se često susreću s nemogućim izborima“, dodala je Cairns. „Hoće li poslati djecu na posao kako bi pomogli prehranjivati obitelj ili će ih poslali u školu iako će obitelj gladovati? Sponzoriranjem školskih obroka dopuštamo djeci da ostanu u školi, uče i postaju produktivniji pojedinci u budućnosti. Tako napreduju obitelji, zajednice i cijele ekonomije.“

„Studija Counting the Beans još je jednom podsjetila kako sukob može stvoriti okrutne nejednakosti u smislu pristupa hrani“, rekao je David Beasley, izvršni direktor WFP-a. „Zahvaljujući partnerstvu s kompanijom Mastercard, uspjeli smo dublje ući u pitanja koja stoje u pozadini ovih problema te predstaviti rješenja koja će poslužiti kao protuteža posljedicama sukoba, katastrofa i propadanja opskrbnog lanca koje vode do gladi. Counting the Beans ilustrira koliko je hitno potrebna mobilizacija svijeta da bi se zaustavili sukobi te da bismo se približili cilju suzbijanja gladi do 2030.“

Mastercard i WFP žele istaknuti neke od stvarnih razloga zašto se zemlje često nalaze u začaranom krugu siromaštva, kao što su sukobi i nesigurnost, fragmentirani lanci opskrbe i neadekvatno pohranjeni usjevi uslijed nedostatka tehnologije. Istovremeno, partnerstvo nastoji pružiti inovativne programe, kao što su besplatni, hranjivi školski obroci, kako bi se ublažili neki od složenijih problema koji stoje iza siromaštva i gladi da bi se naposljetku zaustavio ovaj kontinuirani ciklus siromaštva.

Pomoć treba i djeci u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, prema podacima UNICEF-a, svako peto dijete živi ispod granice siromaštva, a najviše su pogođena kućanstva s troje i više predškolske djece te ona gdje roditelji nisu zaposleni ili je zaposlen samo jedan od njih. Upravo zato, Mastercard u suradnji s Narodnim radijem od prodaje ulaznica za koncert Petra Graše u Areni Zagreb 25. studenog donira 80.000 kuna Udruženju Djeca prva za osiguravanje pomoći obiteljima s predškolskom i školskom djecom u hrani, higijenskim proizvodima i školskim potrepštinama. Ova udruga već godinama radi s djecom, mladima i obiteljima, naročito onima koji žive u rizičnim uvjetima, s ciljem njihove što kvalitetnije zaštite. Donacija predstavlja nastavak aktivnosti kompanije Mastercard u segmentu borbe protiv gladi školske djece u svijetu u sklopu partnerstva s WFP-om.

***

Metodologija

Definiran je standardni obrok – varivo od graha ili drugih mahunarki, u kombinaciji s ugljikohidratnom komponentom koja odgovara lokalnim preferencijama. Ustanovljena je količina svakog sastojka i napravljene su procjene ukupne težine kupljene hrane te konačne težine jestivog, pripremljenog obroka. Trošak sastojaka za jedno posluživanje izračunat je u nacionalnoj valuti svake zemlje. Prosječni dnevni budžet po osobi procijenjen je u lokalnoj valuti, a dobiven iz nacionalnog BDP-a po glavi stanovnika. Tamo gdje ovi podaci nisu bili dostupni, korišteni su alternativni izvori podataka. Izračunat je odnos cijene obroka i dohotka što je pružilo uvid u udio dnevnog dohotka koji je potrošen za kupnju jednog obroka. Teorijsku cijenu izračunavalo se retrospektivno kroz omjer cijene obroka i dohotka za pojedinca u zemlji u razvoju i dnevnog dohotka potrošača u New Yorku.

Uredila: Marina Barić