Sat-Multimedia & IT portal Satelitska-IPTV-Multimedija od 2006
Autor: Zoran Đurović
Anatomija
Kao i televizori, projektori koriste dvije, odnosno tri tehnologije prikazivanja slike. No, radi samog omjera tehnologija na našem tržištu i samim interesom za njima najviše ćemo se pozabaviti sa LCD i DLP tehnologijama projiciranja, dok CRT tehnologija ostaje u laganoj sjeni.
LCD (Liquid Crytal Display) je tehnologija koja generira boju koristeći matricu LCD piskela. Svaki piksel sastoji se od tri pod-pixela i RGB filtra crvene, zelene i plave boje. Samim upravljanjem i kontroliranjem naboja svakog pod-piksela na LCD-u, svaka skupina RGB dijela može stvoriti puni spektar boja. Gotovo svaki projektor baziran na LCD tehnologiji koristi tri odvojena LCD-a, svaki raspoređen za crvenu, zelenu i plavu boju. Svjetlo iz lampe se razdvaja prema RGB komponentama pomoću zato namijenjenih zrcala. Tri svjetlosne zrake prolaze kroz odvojene LCD-e i na kraju se spajaju da bi proizveli prikaz slike u boji.
DLP (Digital Light Processing) je komercijalno ime za tehnologiju prikaza koji je prije dosta vremena izumio i razvio Texas Instruments. Zapravo tehnologija koja se koristi unutar samog načina prikaza zove se DMD i sastoji se od poveće skupine malih zrcala u kojoj svako zrcalo predstavlja element jednog piksela. Svako zrcalo je spojeno na električnu nit ili vod koja kontrolira količinu svjetlosti koja će se reflektirati od zrcala u leću samog projektora te onda na pripadajuće platno. Projektori bazirani na samoj DLP tehnologiji koriste jedan do četiri DMD uređaja. No, sama DLP tehnologija nije kraj načina rada navedenih projektora. Ako projektor koristi jedan DMD uređaj, boje se najčešće proizvode umetanjem „kotača boja“ između lampe i DMD-a ili korištenjem pojedinačnih svjetlosnih izvora za svaku od primarnih boja.
Kotač boja pod tri ili više filtra boja koristi se da se prikaže segment boja unutar projekcijskih uređaja. Kada na odgovarajući filtar boje kotača utječe svjetlosna zraka prije prolaska kroz leću dolazi do prenašanja komponente boje zadane slike. 1x-brzinski kotač prolazi kroz sve boje u 1/60 sekunde.
Prednosti i mane
Najčešći razlog odabira jednog od ovih tehnologija je to što svaka od njih nudi neke specijalne pogodnosti što druga ne nudi te time i određene mane. LCD tehnologija uvijek je bila bazirana na jačem prikazu svjetline i oštrine same slike, dok su joj kontrast i boje uvijek patili i zaostajali za DLP-om. Jedan od većih problema samog LCD-a je onaj na koji ljudi rijetko gledaju, to jest sam rad takvih projektora koji se ne preporučuje dulje od tri do četiri sata. Lampe na takvim uređajima mogu se jače pregrijati te mogu i prsnuti čime se oštećuje vaš uređaj. Jedna od najpoznatijih mana same projekcijske LCD tehnologije je takozvani „chicken wire“ efekt ili efekt ograde za piliće. Kada mislimo na taj efekt, zapravo govorimo o pikselizaciji projicirane slike dobivene samom matricom tekućih kristala koja se primijeti pri bližim udaljenostima gledanja te je česti slučaj.
Nasuprot LCD-u, prednosti same DLP tehnologije je njena kompaktnost i lakoća, pri čemu se tu mogu razviti ultra prijenosni i efikasni projektori sa duljim modusom rada. No, radi samog načina zrcaljenja slike, DLP tehnologija je podložna artefaktima i šumom na slici te pokojem trzaju na slici dobivenim lošim procesiranjem signala. Jedna od najčešćih i najpoznatijih problema DLP-a je „rainbowe“ efekt ili dugin efekt boje, pri kojem se u određenim situacijama primijeti lagani prikaz duginih boja na ekranu. Rezultat toga je najčešće slabije okretanje kotača boje i njegovo trenutačno neusklađivanje sa procesorom signala.
„And now, the conclusion…“
Hmm, što odabrati. Vrlo, vrlo teško pitanje. Kroz ova tri članka htjeli smo vam pobliže objasniti (i nadam se da jesmo) način rada, vrstu i mogućnosti same projekcijske tehnologije za prezentacije i kućnu uporabu. Na vama je da odaberete što je za vas te da uživate u razonodi raznih prikaza i projekcija na velikome platnu.
