Sat-Multimedia & IT portal Satelitska-IPTV-Multimedija od 2006
Ermitaž vs. Till Lindemann: Skandal s NFT tokenima
Autor: Aleksandra Guzeva
Muzej je optužio njemačkog pjevača za povredu prava intelektualnog vlasništva. Lindemann se pritajio.
Gotovo je diplomatski skandal izbio između vodećeg ruskog muzeja Ermitaža i čuvenog njemačkog metal benda Rammsteina, točnije pjevača Tilla Lindemanna. Prije tjedan je dana frontmen na svom Instagramu najavio puštanje u prodaju pet nezamjenjivih tokena (NFT), koje je nazvao NFTill. Pet tokena, koji prikazuju Tillove nastupe u Ermitažu, dostupno je na tržištu twelve x twelve te košta od 199 do 100 000 eura.
Ispostavilo se da Ermitaž nije dao pristanak za korištenje slika muzeja. Služba za medije muzeja otišla je korak dalje, optužujući Lindemanna da je “zloupotrijebio svoje ‘pravo gosta’ te da je u klip uključio slike oko kojih ranije nije postignut dogovor”.
“To je nepristojno i bezglavo”, tako je ravnatelj Ermitaža Mihail Piotrovski opisao ponašanje Lindemanna i njegovog tima u intervjuu za ruski Forbes Life, dodajući da se ne radi samo o intelektualnim pravima, nego i o “intelektualnoj agresiji”.
Kako je Lindemann završio u Ermitažu
U proljeće 2021., suprotno politici muzeja da se na toj lokaciji ne dopušta snimanje glazbenih spotova, Piotrovski je dao zeleno svjetlo Lindemannu. Zamišljen kao dio Godine ruske kulture u Njemačkoj, projekt je uključivao Lindemanna koji je u dvoranama muzeja otpjevao pjesmu “Omiljeni grad” iz Drugog svjetskog rata.
Muzej je bio zainteresiran za tu ideju, naročito uoči proslave Dana pobjede 9. svibnja 2021. Klip je bio veliki hit na Lindemannovom YouTube kanalu i prikupio je preko 2 milijuna pregleda.
Međutim, ugovor koji je pjevač potpisao s muzejom predviđao je prijenos neisključivih prava na slike Ermitaža – i to samo za izradu videa. Njihova uporaba u izradi komercijalnih NFT-ova nije uključena u uvjete ugovora.
Muzej je Lindemannu poslao upozorenje o kršenju uvjeta i ponudio potpisivanje dodatnog sporazuma kojim bi se reguliralo korištenje slika na NFT tokenima. No pjevač i njegovi predstavnici ignorirali su tu ponudu.
“Poslali smo i službeno pismo platformi na kojoj su objavljeni tokeni. Potvrdili su primitak našeg zahtjeva, no na njega još nisu odgovorili”, rekla je za Russia Beyond Jekaterina Sirakanjan, voditeljica službe za razvoj muzeja. Kada ga je o tome pitao Forbes Life, Anar Lindemann, brat i agent Tilla Lindemanna, rekao je na ruskom da odbija komentirati ili odgovarati na pitanja.
Ermitaž i tržište NFT-a
Sirakanjan je dodala kako muzej nije planirao objaviti NFT s Tillom Lindemannom, ali je namjeravao sam ući na tržište NFT-a. “Izdajemo pet tokena za prodaju na servisu Binance”, najavila je.
Ograničena edicija tokena Ermitaža trebala bi se pojaviti krajem kolovoza-početkom rujna 2021., a predstavit će jedinstvene digitalne kopije djela iz muzejske zbirke, uključujući Madonnu Littu Leonarda da Vincija, Giorgioneovu Juditu, Grm jorgovana Vincenta Van Gogha , Kompoziciju VI Vasilija Kandinskog i Vrt u Montgeronu Claudea Moneta.
Po jednoj su slici stvorena dva NFT-a, jedan će se čuvati u muzeju, a drugi na servisu Binance. Tokene digitalno potpisuje sam Piotrovski, osiguravajući na taj način njihovu autentičnost.
Po riječima Marine Ciguleve, voditeljice pravne službe muzeja, Ermitažu je trebalo šest mjeseci samo za postavljanje legitimnog sustava za korištenje slika na tokenima na međunarodnom prostoru. “Lindemannov je čin krivotvorenja povrijedio našu politiku licenciranja i grubo povrijedio prava muzeja”, rekla je Ciguleva, dodajući da su njegovi postupci neprihvatljivi i na etičkoj osnovi.
Ermitaž i intelektualno vlasništvo
Ermitaž nema ograničenja za nekomercijalnu uporabu slika. Privatne osobe mogu snimiti koliko god fotografija žele, pa čak i distribuirati slike za osobnu upotrebu. Međutim, velika snimanja s fotoaparatima i scenskim osvjetljenjem dopuštena su samo u obrazovne svrhe i za snimanje dokumentarnih i povijesnih filmova.
“U moderno su doba samo dva dugometražna filma dobila dopuštenje za snimanje unutar zidina Ermitaža: Ruska arka Aleksandra Sokurova, koja je odala počast muzeju, i Bijela vrana, biografski film Ralpha Fiennesa o baletnom plesaču Rudolfu Nurejevu, no čak se ni tada u muzeju nisu snimale glumačke scene, nego samo plesačeva omiljena slika, Rembrandtov Povratak razmetnog sina”, objašnjava Sirakanjan.
Prava intelektualnog vlasništa muzeja više su puta povrijeđena u trgovačkoj sferi, pa čitava struktura u pravnom odjelu prati njihovo poštivanje. Problem se obično rješava jednostavnim potpisivanjem ugovora.
“Muzej izaziva poštovanje u Rusiji, a većina povreda [njegovih prava] nije posljedica loših namjera, nego jednostavnog nepoznavanja zakona. Mnogi partneri, nakon pojašnjenja politike licenciranja i zakona Ruske Federacije, prihvaćaju naše uvjete. Jednostavno zaključujemo sporazum koji ima retroaktivnu snagu do datuma zaključenja”, kaže Ciguleva.
Međutim, bilo je i većih povreda koje se nisu mogla riješiti izvan suda. Na primjer, fashionistica iz Sankt-Peterburga Ija Joc koristila je sliku Žene u plavom Thomasa Gainsborougha iz zbirke Ermitaža na svojoj internetskoj stranici i vratima svoje trgovine odjećom bez dopuštenja.
Muzej joj je ponudio ugovor vrijedan 150 000 rubalja za pravo korištenja slike na pet godina. Joc se u početku složila, ali se onda predomislila. Zbog toga je Ruski sud za intelektualno vlasništvo presudio u korist muzeja, zabranivši uporabu slike.
Slučaj Lindemann, kaže Ciguleva, u suštini se ne razlikuje.
