Posljednja bezcarinska zona

Svemir.

Prazan prostor.

Puno praznog prostora.

Ispunjenog praznim prostorom.

Po kojem jezdi sva sila svemirskih brodova koji pomno istražuju prostor oko sebe, ili napadaju brodove koji samo čekaju da ih se napadne, dok pomno istražuju prostor oko sebe.

I medu svom silom svemirskih brodova, postoji jedan koji već tri generacije i nekoliko desetina sezona brine za red, mir i ćudoređe u tom prostoru. Kojeg narator u špici naziva „posljednjom granicom“.

Fenomen serijala „Star Trek“, u nas prevedenih kao “Zvjezdane Staze” započeo je još u doba loših specijalnih efekata, kratkih suknjica vanzemaljki i uskih uniformi napetih oko kapetanova trbuha prije više od 40 godina.

Od onda se izredalo nekoliko posada, hrpa svemirskih brodova i gomila vanzemaljaca koji se jedan od drugih te zemaljaca uglavnom razlikuju samo po izraslinama na glavi.

Iako je od prvobitne ideje originalnih Zvjezdanih Staza evoluiralo nekoliko različitih serija, kao srž se smatraju serije vezane oko svemirskog broda nazvanog Enterprise.

Posada prve serije je s vremenom ostarjela, udebljala se i izborala pa je morala biti zamijenjena novijom generacijom koja je u međuvremenu oćelavila i isto tako ostarjela.

Treća posada u stvari je posada prvija od prve, a vrijeme njihove radnje se odvija stoljeće prije originalne posade, u vrijeme kada je tehnika izgledala naprednijom od one koja će biti za sto godina.

Tko za sada uspijeva pratiti ove retke i shvatiti što govorim, ljubitelj je Zvjezdanih Staza u jednom, ako ne i sva tri gore navedena oblika. A time vjerojatno i ljubitelj ostala dva serijala u kojima je jedan kapetan crn, a u drugom žena, dakle, u rasno/seksistički podobnijim serijalima.

Star Trek je jedan od najpopularnijih imena u povijesti znanstvene fantastike.

Utipkate li taj pojam u internetsku tražilicu poput “Yahoo” ili “Google” dobit ćete linkove za više od milijun stranica od kojih tek nekoliko tisuća ima veze sa sexom.

Nosioci radnje u originalnoj seriji iz 1960-ih su bili grupa časnika predvođena kapetanom broda Jamesom T. (Tiberius) Kirkom, zavodnikom pred čijim su čarima podlegle mnoge vanzemaljke i koji je smatrao da se sve situacije mogu riješiti šakama i trganjem gornjeg dijela uniforme, a u poznijim godinama, na velikom platnu, fotonskim torpedima i manevrima Alfa-Romeo-3.0

Radnja druge serije, snimane 30 godina kasnije slična je onoj originalnoj, samo s boljim specijalnim efektima. “Enterprise” i dalje ima zadaću istraživati svemir i upadati u nevolje tamo gdje ljudska noga još nije kročila predvođena jedinim englezom s francuskim imenom u cijelom svemiru, kapetanom Jean-Luc Picardom, koji se, usprkos gay imenu, pokazao kao karizmatični predvodnik.

Od 1993. je započela nova Star Trek serija – “Deep space 9”, zasad jedina serija čija se radnja ne vrti oko svemirskog broda već svemirske postaje čime se postiglo da glavni junaci ne uletavaju u nevolje već nevolje dolaze do njih.

U četvrtoj seriji, “ST-Voyager”, nakon skoro 40 godina Zvjezdanih Staza, na čeono mjesto zasjeda žena, Kathryn Janewey, kapetanica koja izraze “miroljubiva koegzistencija” i “Borg” (rasa ratobornih kiborga) nikad nije upotrijebila u istoj rečenici.

Serija prati dogodovštine posade svemirskog broda „Voyager”, koji nesretnim slučajem zaglavi u Delta kvadrantu (ca. 70 000 svjetlosnih godina tj. jaaaaako daleko od Zemlje) i u pokušaju da se vrate kući istražuju svaku svemirsku anomaliju na koju naiđu stječući pritom prijatelje i još više neprijatelja.

Radnja četvrte serije “ST-Enterprise” odvija se oko 100 godina prije dogodovština Kirkove posade a prati članove broda Enterprise NX-01, prvog zemaljskog svemirskog broda koji može postići Warp 5. (Warp je jedinica za brzinu korištena u Star Trek svijetu.)

Posada u prvoj sezoni istražuje svemir kojeg je prethodno već istražilo nekoliko rasa da bi od treće sezone ratovali sa rasom zvanom Xindi koji žele uništiti planet Zemlju.

Star Trek je uvijek koketirao s natruhama seksualnosti, budući su najvjerniji gledatelji muškog roda. Tako su u 1960-im alienke i pripadnice posade nosile ultra-kratke minice a u daljnjim serijama otišlo se i korak dalje:

U “ST Voyager” je glumica Jeri Ryan kao bivša pripadnica Borga imenom Seven of Nine bila je živi dokaz da kiborzi mogu biti seksi i hodati na visokim štiklama; u ustaljenoj tradiciji Star Treka, (nakon Kirkove medicinske sestre i Picardove savjetnice) osoba izabrana da cijeli serijal provede u vrlo uskoj odjeći. Jolene Blalock iz “ST Enterprise” jednoglasno je izabrana kao najbolji komad Star Treka čija usta većinu muškaraca asocira na nešto što ima i nema veze s cigaretama. I ona tijekom serije nosi usku odjeću (catsuit, a u par navrata i top i vruće hlačice) što je dobro jer bez tih sitnih životnih radosti serija vjerojatno ne bi izdržala niti dvije sezone.

Star Trek je, poput malo koje SF serije, jako polemiziran na Internetu.

Na raznim internetskim forumima i stranicama može se naći puno komentara oko logičnosti i nelogičnosti u samoj seriji, kako u radnji tako i u „budućim” tehnologijama.

Prosječnog ljubitelja Star treka najmanje muče činjenice da postoje puno izvanzemaljskih rasa, da se ljudi i stvari mogu teleportirati ili da je let brži od svjetlosti moguć – rasprave i komentari govore o beznačajnijim stvarima.

Primjerice, u Star Treku je ljudska rasa postala miroljubiva i oslobođena ratobornosti, ali su njihovi svemirski brodovi tehnički napredniji i uvijek bolje i jače naoružani od, recimo, Klingonaca, čija cijela civilizacija počiva na želji za pogibijom na bojnom polju i rečenici “danas je dobar dan za umiranje”.

Sami Klingonci su od doba kapetana Kirka doživjeli popriličnu fizičku transformaciju;

U originalnoj seriji izgledali su poput Huna, samo s manje krzna, ali inače fizički istovjetni ljudima, dok Klingonci iz Picardova doba izgledaju kao da im kralježnica počinje tik iznad obrva, s dreadloksicama i katastrofalnom ortodonskom protekcijom.

Svi vanzemaljci, uključujući i one koje je ljudska rasa po prvi put ugledala, govore besprijekornim engleskim. Hm, da, sad će zagriženi ljubitelji reći da im naprava koja se naziva Univerzalni prevoditelj pomaže, što bi donekle držalo vodu kod već poznatih rasa, Klingonaca, Ferenigija, ili Šveđana, ali kako se prevode jezici nikad viđenih aliena iz Delta kvadranta?

Ukoliko se neki zemaljski član posade zatekne u brodu nepoznate rase, vrlo je vjerojatno da će u roku od 10 minuta shvatiti kako se brodom upravlja, a u naredne dvije minute kako na stranom računalu zaobići sigurnosne zaporke i dočepati se skrivenih postavki kojima se isključuju zaštitna polja, sabotiraju brodska oružja, ili mijenja ime Recycle bin-u.

Isto tako vrijedi i obrnuto; Svaki ejlien iz Delta kvadranta koji nikad prije nije vidio federacijski brod, a kamoli ljude, može se teleportirati u brod, postavljati polja sile i mijenjati šifre. Očigledno je operativni sustav jednog zvjezdanog broda prema korisniku daleko prijateljskiji od, recimo, Viste.

Svemirski brodovi budućnosti se u svemiru ne mogu kretati postrance i pri manevrima rade lukove i zaokrete poput letjelica koje sputavaju gravitacija i centrifugalna sila.

Isto tako, uništi li im se pogon, skloni su usporiti, pa čak i stati, ne obazirući se na činjenicu da tijelo u bestežinskom prostoru, jedanput pokrenuto, zadržava tendenciju pravocrtnog kretanja. Bez obzira koliko brod bio oštećen, izbušen fotonskim torpedima i bez sustava za održavanje života, na brodu uvijek ima gravitacije koju brod gubi samo i jedino ako protivnik ciljano nastoji ukinuti istu.

U dubokom svemiru, daleko od sunaca i izvora svjetlosti, svaki brod može se prikazati na zaslonu detaljno i u punoj vidljivosti, bez potrebe paljenja brodskih svjetala. Pitam se imaju li svemirski brodovi uopće farove, i ako imaju, rade li ona kad ih upali brod koji putuje brže od svjetlosti? (zanemarimo sad Einsteina)

Po specifikacijama s Interneta Enterprise B (kako i svemirski brodovi imaju svoj rok trajanja, budu uništeni ako se na njih previše puca, ili ga je vozila neka žena, svaki novi Enterprise dobiva novu brojčanu oznaku nakon imena) je dug 643 metara i ima oko 550 članova posade. Ipak, prostora u cijelom brodu ima dosta. Dugačkih hodnika koliko hoćeš, prolaza kroz cijeli brod na kilometre, a izgleda kao da svaka privatna kabina ima najmanje 30 kvadratnih metara. Jedino nema zahoda tj. oni u serijama nisu prikazivani. Sam Enterprise je isto tako svenamjenski: em je istraživački brod, pa prevozi izbjeglice s jednog mjesta na drugo, pa se transformira u ratni brod, pa služi kao neutralna strana u rješavanju razmirica, a kad njegova posada upravo ne spašava galaksiju jednostavno lebdi negdje i čeka na zaplet. Kao i skoro u svim SF serijama (serija „Firefly” je časni izuzetak) i Star Trek obiluje svemirskim eksplozijama i brujanjem pogonskih motora svemirskih brodova unatoč poznatoj činjenici da u svemiru nema zvuka i tamo vas nitko ne može čuti kako vrištite.

I za kraj, najveća nelogičnost: Hrvati su svjetski poznati kao pomorci – ima ih na svim morima. Kako to da na jednom svemirskom BRODU nema nijednog Ive ili Joška?