U povodu Dana planeta Zemlje stručnjaci savjetuju

Energetski certifikat za zgradu ili stan – da ili ne?

Proljeće je doba kada obično razmišljamo o raznim preinakama, građevinskim zahvatima ili promjenama u našem domu. Ako vam je pritom na umu i energetsko certificiranje zasigurno se pitate koliko je isplativa ta investicija, pogotovo jer energetski certifikat ne „traje vječno“, već 10 godina od njegova izdavanja. Donosimo osnovne informacije i par savjeta tvrtke Schneider Electric, globalnog stručnjaka za upravljanje energijom i automatizaciju.

Naime, jedna od preuzetih obveza Hrvatske kao članice EU je i ona o energetskom certificiranju zgrada, što je  krovna direktiva EU o energetskim svojstvima zgrada. Pa ipak, certificiranje se u Hrvatskoj počelo provoditi i prije ulaska u EU u nekoliko faza – još 2008. bilo je obvezno za nove zgrade, od srpnja 2013.  obavezne su ga imati sve privatne i pravne osobe koji prodaju nekretninu, tijekom 2015. obuhvatilo je i zgrade javnog sektora i namjene, a od početka 2016. godine  obavezan je i za iznajmljivanje, zakup ili leasing nekretnina.

Prema Pravilniku o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (Narodne novine 81/12, 29/13, 78/13), „Energetski razred zgrade je indikator energetskih svojstava zgrade koji se za stambene zgrade izražava preko godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu ploštine korisne površine zgrade“. Stambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s time da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.

Energetski razred je rezultat energetskog certificiranja i, najjednostavnije rečeno, iskazuje koliko energije treba utrošiti da bismo se u stanu mogli ugrijati na pristojnu temperaturu, nekih 20 0C, što baš i nije realna situacija. U prosjeku je temperatura do koje se griju stanovi ipak nešto viša, a time i potrebna energija. Što više energije treba utrošiti, to je razred niži, tj. stan je energetski lošiji. U konačnici se to svodi na to da grijanje u stanu s nižim energetskim razredom plaćamo više.

Kako izračunati koliko trošimo na grijanje?

Primjerice, za stan od 60 m2 s energetskim razredom C i godišnjom potrošnjom 100 kWh/m2 potrošit ćemo 6.000 kWh godišnje (množimo potrošnju s kvadraturom,  100 x 60). Ako se grijemo na struju, ovakvo grijanje platit ćemo 5.700 kn (po skupljoj tarifi s PDV-om, množimo ukupnu potrošnju s cijenom tarife, 6.000 x 0,95 kn), a koristimo li plin (u gradu Zagrebu), grijemo se za 1773 kn (ukupna potrošnja x cijena gradskog plina po kvadraturi, 6.000 x 0,2965 kn). U slučaju stana s energetskim razredom D i potrošnjom 150 kWh/ m2, cijene su 8.550 kn za električnu energiju i 2668 kn za plin.

Isplati li se i koliko ulagati u povećanje energetskog razreda, ili isplati li se platiti više za stan s višim energetskim razredom?

Lakom računicom prema gore navedenim cijenama za grijanje dolazimo do toga da nam je ušteda na plinskom grijanju za stan razeda B (potrošnje 50 kWh/m2) u odnosu na stan razreda C oko 890 kn. Znači, ako kupujemo stan razreda B, njegova cijena, a da bi nam bilo isplativo u sljedećih 20 godina, može biti veća za maksimalno 17.800 kn ili oko 2.400 EUR (40 EUR po m2). U slučaju da dvojimo između stana razreda D i B, ta razlika može biti i duplo veća – oko 80 EUR.

Ono što je možda interesantije, ove brojke nam govore i koliki bi trebao biti maksimalni iznos ulaganja u veći energetski razred, a da nam bude isplativo. Znači, ako ulažemo u energetsku obnovu stana razreda C do razreda B, ulaganje je isplativo ako ne prelazi maksimum od 17.800 kn, dok za ulaganje u stan razreda D do razreda B, možemo izdvojiti do 35.600 kn. Sve navedeno vrijedi za plinsko grijanje. Slična jednostavna računica nam može pokazati da je grijanje na električnu energiju puno skuplje, tj. da bi ulaganje u viši energetski razred bilo brže isplativo.

A energetski razred A? Za sada ga stavimo po strani.  Razred A podrazumijeva ne samo manju potrošnju, već i samostalnu proizvodnju energije za potrebe stanovanja, što je ipak posebna tema.